Muzej za umjetnost i obrt (MUO), kulturno-povijesni i umjetnički muzej u Zagrebu.

Osnovan je 1880. na poticaj Društva umjetnosti i njegova tadašnjeg predsjednika → Ise Kršnjavoga (sv. 3), kao jedna od prvih institucija takve vrste u Europi. Nalazi se u historicističkoj palači na Trgu Republike Hrvatske 10, izgrađenoj 1888. prema projektu arhitekta → Hermana Bolléa (sv. 3), prvoj zgradi namjenski izgrađenoj za muzej u Hrvatskoj.

Strategija djelovanja Muzeja bila je usmjerena očuvanju tradicionalnih vrijednosti narodnoga obrta, ali i stvaranju nove estetičke kulture građanskoga društva. Početni fundus stvoren je nekoliko godina prije službenoga osnutka Muzeja, a prve predmete nabavio je 1875. prvi muzejski ravnatelj Kršnjavi donacijom biskupa Josipa Jurja Strossmayera na aukciji zbirke katalonskoga slikara i kolekcionara Mariana Fortunyja u Parizu. Jedan od prvih postava bio je otvoren u godini osnutka Muzeja u unajmljenom prostoru u današnjoj Praškoj ulici. Početne muzejske zbirke stvorene su već u prvih nekoliko godina muzejskoga djelovanja otkupom na izložbama, darovima i zamjenom sa srodnim muzejima u Europi (München, Oslo, Graz, Bremen, Berlin, Beč, Brno) te privatnim zbirkama (Richter, Stiebel, Craut), a u vlastitoj zgradi cjeloviti stalni postav otvoren je 1909.

Inicijativom Društva umjetnosti 1882. osnovana je i Obrtna škola (→ Škola primijenjene umjetnosti i dizajna) koja je 1891. smještena u istu zgradu s Muzejom. Godine 1919. dolaskom Gjure Szabe na čelo Muzeja u njegovim je prostorima otvorena i Moderna galerija (preseljena 1934), a nakon izdvajanja etnografske građe za novoosnovani → Etnografski muzej, djelatnost Muzeja usmjerila se isključivo na umjetnost i umjetnički obrt s povijesno-umjetničkih pozicija.







Politika popunjavanja muzejskih zbirki od 1930-ih do 1950-ih, uz očuvanje povijesne, kulturne i umjetničke baštine, bila je posebno usmjerena na područje primijenjenih umjetnosti i tehnike; u to doba stvorena je jezgra fundusa budućega → Tehničkoga muzeja Nikola Tesla (sv. 4), osnovanoga 1954. u Zagrebu. Tijekom 1950-ih i 1960-ih intenzivirala se izložbena djelatnost Muzeja. Predstavljali su se opusi suvremenih likovnih umjetnika (Ljubo Ivančić, Ivan Kožarić, Antun Motika, Vjenceslav Richter, Ivan Picelj) te priređivale izložbe suvremenoga oblikovanja s djelima iz muzejskoga fundusa (Raoul Goldoni). O prepoznavanju važnosti dizajna u suvremenom društvu svjedoči činjenica da je Muzej 1963. podupro osnivanje i udomio Centar za industrijsko oblikovanje (CIO), radi unapređenja njegova razvoja.

Niz velikih kulturoloških izložbenih projekata (Hrvatski narodni preporod, 1985; Kultura pavlina u Hrvatskoj, 1989; Od svagdana do blagdana. Barok u Hrvatskoj, 1993; Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951, 1994; Bidermajer u Hrvatskoj, 1997; Historicizam u Hrvatskoj, 1999; Secesija u Hrvatskoj, 2004; Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata, 2011, Protreseni MUO. Od potresa do potresa 1880. – 2020.) prometnuo je Muzej u vodeću muzejsku ustanovu te vrste u Hrvatskoj. Današnji stalni postav otvoren je 1995. prema zamisli tadašnjega ravnatelja Vladimira Malekovića i prostornoj artikulaciji arhitekta → Marijana Hržića (sv. 3), a izložbeni program usmjeren je praćenju suvremenih zbivanja na hrvatskoj likovnoj sceni i afirmaciji mlađih umjetnika te organizaciji velikih retrospektiva i međunarodnih projekata. Uz 14 izložbenih dvorana na katovima, u kojima je na više od 2000 m² izloženo približno 3000 predmeta u okviru stalnoga postava, osam izložbenih dvorana u prizemlju s više od 1000 m² muzejskoga prostora predviđeno je za održavanje povremenih izložbi. Godine 2020. muzejska je zgrada znatno stradala u potresu, u tijeku je njezina obnova.





















Muzejska knjižnica s čitaonicom ima više od 100 000 svezaka knjiga i časopisa, a Odjel muzejske dokumentacije, u okviru kojega djeluju fotoatelijer, informatička služba i muzejski arhiv, sustavno prikuplja, klasificira i obrađuje građu o muzejskim predmetima, djelatnosti i povijesti Muzeja. Restauratorske radionice kontinuirano rade na preventivnoj zaštiti, konzervaciji i restauraciji muzejskih predmeta, a u okviru edukativne djelatnosti ostvaruju se programski ciljevi Muzeja u smislu komunikacije s muzejskom publikom i poticanja kreativnosti.

Muzejske zbirke

Muzej raspolaže fundusom od približno 100 000 predmeta organiziranih u 21 zbirci koje prate razvoj umjetničke izradbe i oblikovanja različitih predmeta od kasnoga srednjeg vijeka do danas.

U sastavu Muzeja od 1967. nalazi se i zasebna Zbirka Anke Gvozdanović, reprezentativna stambena cjelina u Visokoj ulici 8, koja svojim uređenjem te s približno 850 predmeta iz njezine unutarnje opreme prikazuje razinu kulture stanovanja zagrebačkoga bogatog građanskog sloja u drugoj polovici XIX. i na početku XX. st.

Većina predmeta u Zbirci arhitekture u muzejski je fundus ušla kao dar organizacijskih odbora arhitektonskih i izložbi na kojima je arhitektura imala zasebnu dionicu. Značajnu cjelinu čine eksponati sa Svjetske izložbe u Parizu 1925 (originalni nacrti arhitekata → Stjepana Hribara; sv. 3, za izložbeni paviljon Kraljevine SHS i → Drage Iblera; sv. 3, za postav kazališne sekcije).

Zbirka bjelokosti s predmetima europske provenijencije nastalima XVII–XIX. st. predstavlja najcjelovitiju stariju zbirku toga tipa u Hrvatskoj. Ističu se predmeti iz baroknoga razdoblja, posebice reljefi s prikazima Symposiuma, Poklonstva pastira i Dijane s orlom, te raspelo iz 1627.

Zbirku devocionalija čine predmeti koji su služili iskazivanju pobožnosti kod kuće. To su uglavnom posvetne slike, mali kućni oltari, sakralne skulpturice, križevi, krunice i medaljoni, najvećim dijelom iz XVIII. st. Većina predmeta dospjela je u Muzej iz zbirke → Salomona Bergera.







Zbirka stare fotografije obuhvaća razdoblje od pojave toga medija u Hrvatskoj do 1950. Najstarije sačuvane fotografije su dagerotipijski i kalotipijski portreti s kraja 1840-ih koje su za domaće naručitelje snimili putujući fotografi. U zbirci se čuva i album → Jurja Draškovića s 57 kalotipija izrađenih 1848–53., koje prikazuju članove obitelji i obiteljske posjede. Zastupljene su i fotografije Franje Pommera, Juliusa Hühna, Ivana Standla, Karla Draškovića, → Milana Fizija, → Toše Dabca i dr.

U Zbirci novije fotografije pohranjena su djela hrvatskih fotografa nastala u razdoblju od 1950. do danas. Zbog nedostatka izložbenoga prostora u stalnome su postavu predstavljeni uglavnom predmeti iz Zbirke starije fotografije, dok su recentna ostvarenja hrvatskih autora sustavno prezentirana kroz autorske i tematske izložbe. U Zbirku su uz fotografije T. Dabca uvrštena djela Mladena Grčevića, Marijana Szaba, Ante Brkana, Zvonimira Brkana, → Milana Pavića, → Marije Braut, Petra Dabca, Damira Fabijanića, Stephana Lupina i dr.













U Zbirci fotografske opreme čuvaju se fotografski aparati i oprema nacionalne i svjetske provenijencije, nastali od polovice XIX. do kraja XX. st. Fundus zbirke dokumentira razvoj fotografskih kamera, od dagerotipijske kamere (kopija modela iz 1841), atelijerskih kamera na drvene ploče, kamera za ferotipije, za stereofotografiju, tzv. detektivskih kamera malih dimenzija, do kamera na smotani film i digitalnih kamera. Kako sadržava više od 2500 predmeta iznimne vrsnoće, Zbirka se smatra najznačajnijom te vrste u Hrvatskoj.

Zbirka grafičkoga dizajna sadržava izložbene, kazališne, političke, reklamne, edukativne i sportske plakate, te predmete iz različitih područja vizualnih komunikacija (knjige, časopisi, elementi vizualnoga identiteta, propagandni materijali, novčanice, poštanske marke i dr.). U fundusu zbirke nalaze se gotovo cijeli dizajnerski opusi Ateliera Tri, Ivana Picelja, → Borisa Bućana i → Mihajla Arsovskog.







Zbirka grafike obuhvaća gotovo sva razdoblja u razvoju grafičke umjetnosti od XVI. st. do danas. Opsegom i značajem ističe se cjelina francuske grafike baroknoga razdoblja sa 150 grafičkih listova iz edicije Kraljevskoga kabineta Luja XIV., dok su među hrvatskom grafikom značajna djela Vilka Gecana, Marijana Trepšea, Miroslava Kraljevića, Mencija Clementa Crnčića, Ljube Babića, Tomislava Krizmana, → Sergija Glumca i dr.

Usporedno s utemeljenjem Zbirke glazbenih instrumenata tijekom 1930-ih, u trajnu pohranu Muzeja ušla je i zbirka Hrvatskoga glazbenoga zavoda koja je postala njezinim integralnim dijelom. Iako se u zbirci nalaze različiti instrumenti, najzastupljeniji su oni koji pripadaju skupinama kordofona i aerofona.

Zbirka keramike obuhvaća europsku keramičku proizvodnju od XV. st. do danas. Iz najranije faze njezina formiranja ističu se primjeri rajnske kamenjače iz XVI. i XVII. st., dok su posebno vrijedni primjeri talijanske majolike XV. i XVI. st. prikupljeni pretežno na području Hrvatske. Sustavnim praćenjem pojava u području hrvatske autorske keramike, koja od svojih početaka 1920-ih doživljava, posebice u Zagrebu, intenzivan razvoj, Muzej je stvorio najcjelovitiju zbirku moderne keramike u Hrvatskoj.







Najveći dio Zbirke metala čine predmeti profane namjene od plemenitih i neplemenitih materijala, uglavnom od srebra ali i kositra, mjedi, bronce i posrebrenih slitina koji prikazuju stilsko-morfološki razvoj predmeta dnevne uporabe od gotike do XX. st. Drugu veliku cjelinu predstavljaju predmeti sakralne namjene katoličke, židovske i pravoslavne pripadnosti. Najbrojniji primjerci vezani su uz katoličku konfesiju od najranijega kaleža iz XIV. st. iz samostana Vođenice do primjeraka iz XX. st.







Zbirka kiparstva s predmetima datiranima od XV. do XX. st. čini jedan od najvećih i najznačajnijih fundusa takve vrste u Hrvatskoj. Posebno su vrijedni kasnogotički drveni oltarni kipovi i krilni oltari, koje je 1859. tadašnjem župniku u Vrbovcu darovao austrijski slikar i restaurator Josef Ritter von Hempel, posjednik imanja u Vrbovcu.







Zbirka namještaja, najveća i najpotpunija te vrste u Hrvatskoj, u stilskom slijedu od gotike do suvremenoga dizajna čini okosnicu muzeološke koncepcije stalnoga postava. Profani namještaj domaće i većinom strane proizvodnje (Austrija, Njemačka, Italija, Francuska, Engleska) skupljao se uglavnom na području Hrvatske i rabio u domaćoj sredini te svjedoči o visokoj kulturi stanovanja plemićkih i građanskih obitelji u Hrvatskoj u proteklim stoljećima.













Zbirka oslikane pozlaćene kože sadržava reprezentativne oltarne antependije i jastuke, fragmente ili veće cjeline kožnih tapeta, te kožne fragmente druge namjene iz razdoblja od XVI. do sredine XVIII. st.

Unutar Zbirke produkt-dizajna nalaze se pisaći i šivaći strojevi, televizijski i radijski aparati, te staklena i limena ambalaža. U njezinu su fundusu i najkvalitetniji predmeti proizvodnoga programa tvornice Jugokeramika, uključujući i probne serije te skice, nacrte i fotodokumentaciju.

Zbirku satova čine kućni, džepni i ručni satovi izrađeni u razdoblju od XVII. st. do danas. Iako su većinom strane izradbe, zbog činjenice da su prikupljeni isključivo na području Hrvatske svjedoče o ukusu sredine u kojoj su bili u uporabi.







U Zbirci slikarstva čuvaju se slike, crteži i minijature gotovo svih europskih slikarskih škola i smjerova, iz razdoblja od gotike do danas. Gotika i renesansa zastupljene su djelima hrvatskih i talijanskih majstora XIV. i XV. st., od kojih su posebice značajna djela Vittorea Carpaccia i Bartolomea Vivarinija. Unutar baroknog razdoblja ističu se radovi umjetnika Rembrandtova kruga (Jan Victors i Jürgen Ovens). Važnu cjelinu čini hrvatsko slikarstvo XX. st. s nekoliko stotina slika gotovo svih značajnijih umjetnika poput Josipa Račića, Miroslava Kraljevića, Ede Murtića, Ferdinanda Kulmera, Ive Šebalja, Nives Kavurić-Kurtović i dr.

Zbirka stakla dokumentira povijest staklarske proizvodnje od XVI. do XX. st. Najstarije predmete čini zbirka venecijanskoga stakla (Murano) iz XVI. i XVII. st. Proizvodnja stakla s kraja XVIII. i početka XIX. st. zastupljena je radovima Johanna Mildnera, Samuela Mohna i Antona Kothgassera, dok razdoblje historicizma i secesije predstavljaju predmeti staklana iz Europe i Amerike (Josef Lobmeyr, Antonio Salviati, Émile Galle, Louis Comfort Tiffany i dr.). Proizvodnju stakla u Hrvatskoj predstavljaju proizvodi staklana u Mrzloj Vodici, Osretku, Zvečevu i Ivanovom Polju.

Zbirka tekstila jedna je od najstarijih muzejskih zbirki, a obuhvaća predmete od XIV. st. do danas, podijeljene u nekoliko cjelina: odjeća i modni pribor, crkveni tekstil, tapiserije, sagovi i ćilimi te čipke. Najbrojniji dio zbirke čini cjelina odjeće i modnoga pribora koja dokumentira kulturu odijevanja u Hrvatskoj od XVII. st. do danas. Najveći broj crkvenih tekstilnih predmeta (misnice, dalmatike, plaštevi, stole, manipuli, rukavice, cipele, velumi, burse) dospio je u Muzej iz zbirke Salomona Bergera.







Zbirka tiskarstva i knjigoveštva obuhvaća rukopisna djela, stare i rijetke knjige te primjerke koji svojim uvezom i opremom dokumentiraju razvoj knjigoveškoga umijeća od XVI. do XX. st. Ističu se izdanja poput Biblije Martina Luthera (1589), Cosmographie Sebastiana Münstera (1549), Encyclopédie ou Dictionnaire Raisonne Denisa Diderota (1770). Među starim i rijetkim izdanjima hrvatskih tiskara i rukopisnom građom sadržajem vezanom uz Hrvatsku istaknuti su primjerci glagoljskih časoslova (1648), štokavski molitvenik Jurja Muliha Duhovna hrana (1747) te prvi rječnik hrvatskog jezika Jakova Mikalje Blago jezika slovinskoga (1649).

Zbirka varia sastoji se od pribora za pušenje (lule, cigaretnici, burmutice) većinom izrađenoga u europskim središtima u razdoblju od XVIII. do XX. st.